TRBUŠNI PLES: mitovi, predrasude, tradicija, osobna iskustva

“Sam naziv ´trbušni ples´, ne samo da nije ispravan već je već se može smatrati i uvredom u zemljama iz kojih ti plesovi potiču i jer za sobom povlači negativne konotacije vezane uz nastupe za zapadne turiste, oskudne kostime, kabaretski tip nastupa koji ima naglasak na elementima zavođenja i striptiza.”

 

Istok dolazi na zapad
1893 u Chicago-u se održavala Svjetska izložba na kojoj je izgrađena Kairska ulica u kojoj je rekonstruirana Egipatska svakodnevnica.
Na jednoj od pozornica su, među ostalima, nastupale i plesačice s plesom koji je promotor reklamirao kao trbušni ples (među francuskim legionarima koji su se među prvima susreli s tom vrstom plesa, udomaćio se naziv ´danse du ventre´).
U viktorijansko vrijeme, kada je korištenje riječi kao što je ruka ili noga bilo preopasno, pa se koristila riječ ud, a u modi su još uvijek bili korzeti, takav naziv je privukao brojnu publiku.

Što je u imenu
Sam naziv ´trbušni ples´, ne samo da nije ispravan već je već se može smatrati i uvredom u zemljama iz kojih ti plesovi potiču i jer za sobom povlači negativne konotacije vezane uz nastupe za zapadne turiste, oskudne kostime, kabaretski tip nastupa koji ima naglasak na elementima zavođenja i striptiza.
Na arapskom se zove ´Raks Sharki´ ili ´Raks al Sharki´, a u turskom ´Oryantal tansi´ što se prevodi kao ´orijentalni ples´ ili ´ples orijenta´.
Postojale su i tvrdnje da je engleski naziv ´belly dance´ nastao krivim izgovorom riječi beledi, naziva egipatskog narodnog plesa.

Haremi i zavođenje
Haremi su uvijek intrigirali zapadni svijet. Iako niti jedan muškarac sa zapada nije mogao ući u njih, iz ono malo dostupnih izvora, stvorene je slika harema kao izrazito erotiziranog prostora. To je još dodatno potencirano orijentalističkim slikama koje su prikazivale oskudno obučene žene u trenucima privatnosti (odmor, njega tijela, druženje,…).


U tu sliku se savršeno uklapala priča da je orijentalni ples služio ženama iz harema da privuku sultanovu pažnju. U stvarnosti, žene iz velikih harema su rijetko imale priliku vidjeti sultana, a odluku o tome koja žena će mu biti predstavljena je donoslila sultanova majka ili prva žena. Puno je vjerojatnije da su žene plesale iz vlastite zabave i da ispune duge dane u haremu.

Porijeklo orijentalnog plesa
U pradavna vremena religija je igrala važnu ulogu u svakodnevnim aktivnostima i bila je ugrađena u svaki aspekt života. Pretpostavla se da su svi plesovi u početku bili dio religijskih obreda.
Bliski istok je poznat po svom štovanju boginja, Astarte, Isis i Afrodita su samo neke od poznatijih. Često su, kao i mnoge druge boginje, prikazivane kao majčinske figure. Ne čudi onda da su plesovi izvođeni u čast tih boginja imali elemente seksualnosti i reprodukcije. Kako se tada nije u potpunsti razumjela muškarčeva uloga u procesu kreiranja novog života, tajnovita mogućnost žena da rađaju smatrala magijom i prema ženama se odnosilo s dozom straha i poštovanja.
S dolaskom Judaizma i kršćanstva, zatire se štovanje boginja, a žene gube većinu svog statusa i moći u novom patrijahalnom društvu koje određuje koje su prikladne aktivnosti za žene.
Iako nije bio potpuno zabranjen, ples se više nije povezivao s religijskim obredima i polako je postao društvena aktivnost za razonodu i izvodio se u privatnosti doma u društvu drugih đena.
Do vremena kada je Islam prihvaćen kao religija na Bliskom istoku, nekolicina preostalih vjera koje su štovale boginje su zabranjene, hramovi srušeni, a sloboda žena ograničena kao nikad do tada.

U većini svijeta ženski plesovi plodnosti su polako izumrli, ali su opstali u zemljama gdje se odobrava ples žena u okviru doma.

Orijentalni ples i islam
Od rođenja Islama vode se rasprave da li su muzika i ples dopušteni.
Odonos prema plesu ima i dodatnu dimenziju jer se žene prvenstveno percipiraju kao seksualna bića.
Seksualna tijeka koja se kreću u javnosti u zamjenu za novac je smatra se skoro identičnom prostituciji.
Iako je orijentalni ples skoro obavezni dio svake proslave, na profesionalne plesačice se gleda s prijezirom.

Ritualni, spiritualni i iscjeliteljski plesovi
Osim orijentalnog plesa koji se pleše za zabavu, postoje i plesovi koji imaju ritualnu, spiritualnu ili iscjeliteljsku svrhu.

Porođaj
U nekim kulturama postoji običaj da se dijete ´dopleše´ na svijet. Kad dođe vrijeme za porođaj, oko trudnice se okupe žene iz obitelji i uz određene pokrete joj pomognu da pripremi tijelo za porođaj te joj pružaju podršku svojim prisustvom.

Guedra (plavi ljudi Tuareških berbera, Maroko)

 

Cilj rituala je da se svi prisutni okruže pozitivnom energijom, mirom i duhovnom ljubavi koja se emitira iz dubine duše guedre, voditeljice rituala, kroz prste i ruke.

Schikhatt (Maroko)
´Sheika´ je žena sa takvim poznavanjem tjelesnosti da može poučavati druge.
Po većini interprtacija Islama, od mladenke i mladoženje se očekuje da u brak ulaze nevini.
Za vjenčanje se unajmljuje sheika koja će u određenom trenutku pred mladenkom, u dijelu ceremonije namijenjene ženama, izvodi ples s prenaglašenim pokretima bokovima, trbuhoma i grudima koji su vidljivi usprkos velikom i širokom kaftanu koji nosi. Istovremeno pjeva o užitku u bračnim odnosima koje će mladenka iskusiti tokom prve bračne noći i nakon gubitka nevinosti. Sa svojim pokretima sheika podučava mladenku koji pokreti se od očekuje od nje u bračnom krevetu.

 

Preuzeto sa: https://www.oaza-zg.org/